Nalazi se 30-ak km jugozapadno od Zagreba, a obuhvaća brdsko-planinsko područje - Žumberačko gorje s najvišim vrhom Sv. Gera 1178 m i  Samoborsko gorje s najvišim vrhom Japetićem (880 m).

Najstarije stijene na području Parka su iz razdoblja paleozoika (prije više od 250 milijuna godina), ima puno krških oblika, ponikvi, uvala, špilja, jama.

Titulu parka prirode nosi zbog bogatstva flore, faune i voda koje se očituje kroz brojnost izvora i vodotoka.

Područje je prema arheološkim nalazima (kamene sjekire) bilo naseljeno u vrijeme mlađeg kamenog doba, neolitika  6000. – 3500. godine prije Krista. Područje Parka obiluje životinjskim vrstama. Iako ih se ne može često susresti, ovdje obitavaju veliki grabežljivci kao što su medvjed i vuk. Zabilježeno je 110 vrsta ptica, što čini trećinu ptičjih vrsta zabilježenih u Hrvatskoj. Pokazatelj složenosti i odnosa u ekosustavu jest i globalno osjetljiva vrsta leptira gorski plavac. Njegov opstanak usko ovisi o drugim vrstama – biljci križnoj sirištari kojom mu se ličinka jedino hrani te mravima iz roda Myrmica jer samo njih može „prevariti“ da mu ličinku prepoznaju i othranjuju kao svoju.