Učka je najviša istarska planina, a najviši vrh planine i istarskog poluotoka je vrh Vojak (1401 m). Tjeme mu je goli travnati hrbat strmih strana, a na vršnoj je točki kamena kula. Sagrađena je još 1911. godine, što je upisano i na njezin prag.  

Kula je vidikovac s kojeg se pruža pogled na Istru, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i Ćićariju.

Život na Učki, star tisućama godina, formirao je krajolik koji danas ima lice lijepog i korisnog suživota. Stočari su krčili guste planinske šume kako bi napravili ispašu za stada. Tako su nastali pašnjaci Gospin dol i Sapaćica, po kojima je Učka i danas znana. Pastiri, koji nisu uzgajali stoku samo zbog mesa, već i prerade mlijeka, njegovali su polunomadski način života koji je među ovčarima preživio do danas.

U Parku je rasprostranjeno preko 1200 biljnih vrsta, od kojih posebno značenje ima endemska vrsta učkarski zvončić.

Ptica je 167 vrsta. Ugroženi grabežljivci gnijezde se na nepristupačnim stijenama Parka. Među njima su suri orao i sivi sokol.